Bojim se.Prvi put nakon previše vremena,bojim se za svoj život.Mislila sam da si anđeo,da si prekrasni nađeo,najlijepši,sa najlijepšom zlatnom kosom koji pjeva samo meni....Dušo,ne ti više nisi moj anđeo.Moj anđeo nije takav,moj anđeo ima nježan glas,oči kao u malene srne i najnježniji dodir na svijetu...Moj anđeo me drži kao kap vode na dlanu,i ne pomišlja da me povrijedi,moj anđeo mi otkriva svijet svojim osmjehom i uvijek isti osmjeh stavlja na moje lice.Moj me anđeo grli kad je vani hladno,on mi vjeruje i neda mi da pijem tablete.On mi brani da pušim.Moj anđeo vjeruje u mene i sretan je baš onda kad sam i ja sretna.Bio si jedini anđeo kojem sam se predala potpuno.Želiš da kažem da žalim?Neću,jer ne žalim.Dala sam sve onom anđelu,i on će to zauvijek čuvati u sebi.Moj anđeo smiruje uplašene oči,da,te plave oči koje je obožavao,plave oči koje je gledao i rekao " obožavam te plave okice ".Moj anđeo NIKAD nebi digao ruku na mene,ni na bilo koju osobu meni važnu,moj je anđeo poštovao sve to.On bi me puštao na slobodu ali uvijek čekao raširenih ruku.Moj anđeo JE ZNAO PRIMATI I DATI LJUBAV.BIO JE POSEBAN,TRUDIO SE OKO MENE.Jednom mi je htio kupiti nutelu jer sam ju pojela....Heh,anđele,tako lijepa sjećanja.ALI SAMO SJEĆANJA.Uspomene,upravo one koje će uvijek mirisati na zlaćanu kosu i zagrljaj mog predivnog ali palog anđela....Sve sam ti dala.Uvijek sam dala sve...trudila sam se.Trudit ću se i sad. Volim te. Još uvijek. Stefani,Dea,Bojana,Daniel.Hvala. Blog je zatvoren na trajno.Doživotno. Mia više neželi pisati,Mia ne želi postojati. Hvala svim komentatorima. Reci ako imaš nešto pametno.